S učestalošću od 0,95 na 100.000 osoba primarni sklerozirajući kolangitis (PSK) u Japanu je rijetkost. No, ondje ipak živi približno 2.500 pacijenata kojima je dijagnosticiran PSK. Koje su razlike i sličnosti između pacijenata ondje i u drugim regijama? I kakva se istraživanja o PSK-u provode u Japanu?  Upoznajmo Prof. Tanaku, dr. med., s Odsjeka za Medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta Teikyo u Tokiju (Japan), predstavnice Organizacije japanskih pacijenata oboljelih od jetrenih bolesti Tokankai i dvojicu domaćih pacijenata oboljelih od PSK-a.
Ovo je odlična prilika da saznamo nešto više o pitanjima koja muče oboljele od PSK-a, budući da su pacijenti diljem svijeta putem različitih grupa na Facebooku i e-pošte dobili priliku unaprijed postaviti pitanja.

Kao polazište za intervju poslužili su sljedeći članci (dostupni na engleskom jeziku):

1)      Nationwide survey for primary sclerosing cholangitis and IgG4-related sclerosing cholangitis in Japan (pdf)

2)      Clinical profiles of patients with primary sclerosing cholangitis in the elderly (pdf)

Profesor Tanaka

Profesora Tanaku upoznala sam jedne sunčane subote u svibnju 2016. u njegovu uredu u Bolnici Teikyo u Tokiju, u Japanu.  Osim Prof. Tanake, člana Međunarodne skupine za proučavanje PSK-a (eng. kratica IPSCSG), u Japanu se istraživanjem PSK-a bavi više osoba, uključujući člana IPSCSG-a Dr. Nakazawu iz Nagoye, dok je na čelu Japanske skupine za proučavanje PSK-a Prof. Tazuma, koji djeluje u Hirošimi. Među ostalim je važnim povezanim organizacijama Japanska udruga za žuč (http://www.tando.gr.jp/english/index.html u izradi) te Japanska skupina za proučavanje tvrdokornih bolesti jetre i žuči, koju podupire japansko Ministarstvo zdravstva, socijalne skrbi i rada (http://www.hepatobiliary.jp u izradi).

Procjenjuje se da je u Japanu na 110 milijuna stanovnika 2.000–3.000 pacijenata oboljelih od PSK-a, što je relativno malen broj osoba, a može se pripisati: 1. rasnoj različitosti, 2. možda je riječ o podvrsti PSK-a (što tek treba utvrditi) ili je 3. oboljelima od PSK-a pogrešno dijagosticiran IgG4. U registru Prof. Tanake nalazi se približno 400 oboljelih od PSK-a.

Prošle godine provedena je nacionalna anketa, uglavnom dopisno. Pacijenti iz ankete opisani u istraživanju sastojali su se od pacijenata s IgG4 i PSK-om. Sklerozirajući kolangitis povezan s IgG4 (IgG4-SK, koji se još naziva i IgG4-povezani kolangitis ili IAK) različit je klinički entitet od sklerozirajućeg kolangitisa, odlikuje se povišenim razinama IgG4, a većinom i komplikacijama zbog autoimunog pankreatitisa (AIP). Jedan je od problema u Japanu što se pacijentima koji boluju od IgG4-SK-a često pogrešno dijagnosticira PSK, ali to ne objašnjava široku procjenu broja Japanaca koji boluju od PSK-a. Srećom, nema drugih bolesti zbog kojih bi se pacijentima postavljala pogrešna dijagnoza.

Premda se do sada nije provodila analiza DNK-a, japanski znanstvenici planiraju prikupljati DNK 2017. godine. Pomoću uzoraka DNK-a uzetih od japanskih pacijenata nadaju se ispitati postoji li razlika u genetskom naslijeđu na Istoku i na Zapadu. Kod europskih je pacijenata pronađeno nekoliko gena koji su odgovorni za razvoj PSK-a, stoga je njihov cilj utvrditi imaju li ti geni ključnu ulogu i kod Japanaca oboljelih od PSK-a.

U Japanu je manje-više jednak omjer muškaraca i žena oboljelih od PSK-a te se propisuje jednaka prva linija liječenja kao u Europi, a to je terapija žučnom (ursodeoksikolnom) kiselinom. Ako se tim liječenjem ne postigne željeni ishod, pacijentu se daje žučna kiselina i bezafibrat (za pojedinosti vidi paragraf u nastavku).

Umor se u istraživačkom članku ne navodi kao simptom. Prof. Tanaka objašnjava kako se čini da umor među njegovim pacijentima nije velik problem. Moguće je da je riječ o različitom genotipu ili pak postoji kulturološko objašnjenje, prema kojemu pacijenti podcjenjuju ovu pojavu i stoga je ne spominju. Druga je mogućnost da Japanci oboljeli od PSK-a osjećaju umor kao simptom, ali ga ne povezuju s PSK-om.

Zanimljivo je što svega 50 % osoba koje boluju od PSK-a ima upalne bolesti crijeva i nitko nema autoimuni hepatitis (AIH). Te se brojke znatno razlikuju od, primjerice, onih u Europi, gdje približno 70 % oboljelih od PSK-a ima i upalne bolesti crijeva. Tek nekolicina Japanaca s upalnim bolestima crijeva ima Chronovu bolest. Postojanje veze s prehranom i/ili drugim elementima načina života u ovoj fazi tek treba utvrditi. Upečatljiva je distribucija PSK-a u Japanu u dvije skupine: među starijim pacijentima (koji nemaju upalne bolesti crijeva) i druga skupina koja se sastoji od mlađih pacijenata (s istim pokazateljima za upalne bolesti crijeva kao i u Europi i SAD-u). Moguće je da skupina starijih pacijenata u većoj mjeri boluje od sekundarnog sklerozirajućeg kolangitisa.

Iznenađujuće je i relativno brzo dijagnosticiranje kolangiokarcinoma nakon dijagnoze PSK-a, u roku godine dana, zbog činjenice što japansko zdravstvo u sklopu programa prevencije nudi godišnje preglede. To omogućuje relativno rano otkrivanje bolesti, u ovom slučaju kolangiokarcinoma. U protivnom, pridonijeti mu može relativno kasna dijagnoza PSK-a. Prema riječima Prof. Tanake, za PSK su potrebni biomarkeri.

Organizacija pacijenata Tokankai   

Drugi dio poslijepodneva bio je posvećen sastanku s predstavnicama  Organizacije japanskih pacijenata oboljelih od jetrenih bolesti Tokankai u njihovu uredu, a bile su to:  gđa Yonezawa (Predsjednica / članica Odbora direktora) i gđa Furukawa (Odjel za rijetke jetrene bolesti). Ondje su bila i dvojica pacijenata, Kenji i Kazuyuki, spremna podijeliti svoje zamisli i iskustva.

Organizacija Tokankai s oko 2 000 članova osnovana je 2001. i nalazi se u glavnom gradu Japana Tokiju. U vrijeme dostupnosti, od 10,00 do 16,00 h, primaju prosječno 15 poziva na dan. Najviše je pitanja o tome gdje u blizini pacijenti mogu pronaći hepatologa. Članarina je relativno niska (3 000 jena ili 197 kn godišnje), 30 % proračuna organizacija dobiva od farmaceutske industrije, dok gradske vlasti Tokija trenutno snose ostatak. Nažalost, iznos bespovratnih sredstava uskoro bi se trebao promijeniti.

S pacijentima smo otvoreno razgovarali o različitim temama, a Prof. Tanaka nam je prevodio. Jedan od njih izrazio je zanimanje za postupak u kojem pacijenti aktivno sudjeluju u kliničkim ispitivanjima i razmjeni rezultata. Bilo je zanimljivo čuti više i o darivanju organa. Očito je da i japanski pacijenti trebaju presađivanje jetara. No, zbog kulturnog konteksta i malog broja raspoloživih darivatelja teško je doći do odgovarajućih darivatelja. Općenito se u slučaju potrebe za darivanjem jedino može obratiti obitelji, a to znači da se potencijalni kandidat za presađivanje jetara od živog darivatelja pronalazi provođenjem pretraga među članovima obitelji.  U Japanu se rijetko obavlja presađivanje organa osoba priključenih na aparate za održavanje života. Do prije nekoliko godina japanski pacijenti oboljeli od PSK-a dobivali su organe za presađivanje od živih darivatelja iz vlastite obitelji. No, stopa recidiva PSK-a u 5-godišnjem razdoblju bila je previsoka (cca 80 %), stoga su obustavili taj postupak.  Čak i ako neki Japanac pristane darovati svoj organ nakon smrti, prema zakonu završnu riječ ima obitelj i obično pobije tu odluku. Ako se i jedan član obitelji usprotivi, darivanje organa nije moguće.

 

P fotografija ili y 2016: Kenji, gospođa Kurukawa, Kazuyui, gospođa Yonezawa Ann d P filtrat f Tanaka @ i limenke lopaticama Offise

Organizacija pacijenata ima u planu više projekata. Žele provoditi internetske ankete, surađivati s istraživačima i istražiti načine suradnje s drugim organizacijama pacijenata, na državnoj i međunarodnoj razini. Tokankai će također ispitati mogućnosti boljeg informiranja svojih članova o istraživanjima o PSK-u koja su u tijeku, kao i o medicinskim istraživanjima i razvoju općenito. Nastoje pronaći i nove načine za financijsko podupiranje svoje organizacije budući da se državna potpora, zbog općih rezova proračuna, iz godine u godinu smanjuje. Odlučeno je da će Tokankai i organizacija europskih pacijenata oboljelih od PSK-a ojačati svoju suradnju i ubuduće pomagati jedna drugoj.

Zanimljivo japansko istraživanje: bezafibrat

Bezafibrat je izvorno bio lijek protiv hiperlipidemije (previsoke koncentracije masti u krvi) i upotrebljavao se za sprječavanje bolesti srca i krvožilnog sustava.
Taj lijek djeluje aktiviranjem nekoliko receptora u jetrenim stanicama i stanicama žučnih vodova. Receptor je struktura stanice koja na sebe veže određenu tvar.

Japanski istraživači otkrili su da bezafibrat može poboljšati biokemijske markere kod pacijenata s primarnim bilijarnim kolangitisom (PBK) te su bezafibrat upotrijebili za prvu liniju njegova liječenja. Bezafibrat se već koristio i kod nekih pacijenata oboljelih od PSK-a, osobito onih koji imaju otpornost prema žučnoj kiselini. Japanska istraživačka skupina u retrospektivnoj studiji ograničene veličine pokazala je da liječenje bezafibratom smanjuje razine serumske alkalne fosfataze, a sigurno je i za oboljele od PSK-a. Stoga Prof. Tanaka i njegovi kolege putem multicentrične randomizirane prospektivne studije imaju za cilj istražiti može li upotreba bezafibrata spriječiti ili usporiti pojavu jetrenih simptoma te poboljšati dugoročan učinak kod pacijenata s PSK-om. Upravo pripremaju 2. fazu studije bezafibrata za liječenje PSK-a i traže izvor financiranja za ovo kliničko ispitivanje.

Japanska istraživačka skupina sljedećih će nas mjeseci obavještavati o svojim rezultatima. Prvi rezultati u ovoj fazi ovise uglavnom o financiranju.

Pojmovnik

AIH                        Autoimuni hepatitis

AIP                        Autoimuni pankreatitis

Aktivator             Služi za konverziju određenog biološkog spoja u biološki aktivan derivat

Biomarker          Mjerljiv pokazatelj biološkog stanja. Npr. rendgen je biomarker za prijelom kostiju, vađenje krvi je pokazatelj infekcije itd.

IAK                        IgG4-povezani kolangitis

IgG4                    Imunoglobulin G4

IPSCSG                 Međunarodna skupina za proučavanje PSK-a

Kolangitis           Upala žučnih vodova

Liječenje druge linije                     Liječenje koje se poduzima kada ono početno (ili liječenje prve linije) ne djeluje, odnosno kada prestaje.

Receptor            Struktura stanice koja na sebe veže određenu tvar

Retrospektivna studija                 Poznata i kao povijesna kohortna studija – studija u kojoj se sudionici    klasificiraju kao oni koji imaju neki ishod (slučajevi) ili ga nemaju. Obavlja se „unatrag“.

Tokankai             Organizacija japanskih pacijenata oboljelih od jetrenih bolesti

Učestalost          Udio populacije kojoj je utvrđeno neko stanje ili bolest

———————————————————————————————————————————————————————————————————–

Izvornu inačicu gornjeg članka (na engleskom) pregledao je i odobrio:
Prof. Tanaka, dr. med., Odsjek za medicinu,
Medicinski fakultet Sveučilišta Teikyo u Tokiju (Japan)
(kolovoz 2016.) 

Autorica:  Marleen K
Urednik: Dr. Valmae Y
Prijevod: Kolumbina Benčević Tomljanović

HERE WE WILL INSERT STD INFO ON COPYRIGHT ETC..

U slučaju dodatnih pitanja o ovom članku, molimo pošaljite e-poruku na: info@PSCPatientsEurope.org